ŠUTNJA

Smrt,dolazi nečujno i sporo i brzo
kao i ona šutnja
što je sad vjetar raznosi po križevima
kao uveli list,nema tog uha
koji je može čuti,nema tog oka
koji je može vidjeti,uvijek bosa,
nečujno stupa po travi,pustinji,
vodi,moru i prati čovjeka
vjernije od vlastite sjene.
 
Gdje je šutnja tamo je i smrt,
uvijek vjerna i nepotkupljiva,
stupa iza života čekajući na svoj red,
šutnja je njezina cesta snova,
Kad čuješ suzu da udara o ledeno lice
znaj da je ona negdje u blizini,
nepotkupljiva ,vječno budna i sablasno vjerna,
Uz dogorjele svijeće,drvene križeve,vranu grlatu,
mramornu građevinu i crnu zemlju,
uvijek je tu,bosa,spora i brza,
kao gospodar svih gospodara zemaljskih,
nečujna kao šutnja svih šutnji.

©Walter William Safar