Iznad mog balkona, na tamnomplavom baršunu, pobacane su zvijezde, a pun Mjesec kao uvijek prepun sebe, oslobodio me rađanja smrti i uveo u novo vrijeme "lava"…
Uspjela sam osloboditi dušu od lutanja i priviđenja…
Naše riječi mi tako meko padaju preko usana, da bih u sekundi mogla prebrojiti sva nebeska tijela beskrajnog Svemira…
Sve ima svoje vrijeme… od prvog udisaja do zadnjeg treptaja oka, od prve komore srca do zadnje kapi snova…
U pritokama života rađa se moćna rijeka, bujica što ruši sve pred sobom i ne ostavlja izbor nikome, osim – krenuti kroz nju.
Protiv toga se ne može.
Previše je priteklih rijeka, potočića, lokvica…
Oslobođene unutarnjih nemira, još nemirnije se spajaju u tu moćnu bujicu života i požudno udišu njene raspršene kapi…
Dok spavam u svojoj tamnici, ispod trepavica više ne odlijeću bijele ptice u tamnu noć…
Srce kao i uvijek preskače one svoje poznate ritmove, a kroz život se probija bujica prema meni do tebe…susret Duše i Sna....
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
bglavac
edin.kecanovic
