Iznad mog balkona, na tamnomplavom baršunu, pobacane su zvijezde, a pun Mjesec kao uvijek prepun sebe, oslobodio me rađanja smrti i uveo u novo vrijeme "lava"…

Uspjela sam osloboditi dušu od lutanja i priviđenja…

Naše riječi mi tako meko padaju preko usana, da bih u sekundi mogla prebrojiti sva nebeska tijela beskrajnog Svemira…

Sve ima svoje vrijeme… od prvog udisaja do zadnjeg treptaja oka, od prve komore srca do zadnje kapi snova…

 

U pritokama života rađa se moćna rijeka, bujica što ruši sve pred sobom i ne ostavlja izbor nikome, osim – krenuti kroz nju.

Protiv toga se ne može.

Previše je priteklih rijeka, potočića, lokvica…

Oslobođene unutarnjih nemira, još nemirnije se spajaju u tu moćnu bujicu života i požudno udišu njene raspršene kapi…

Dok spavam u svojoj tamnici, ispod trepavica više ne odlijeću bijele ptice u tamnu noć…

Srce kao i uvijek preskače one svoje poznate ritmove, a kroz život se probija bujica prema meni do tebe…susret Duše i Sna....

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

 

iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)