Dogodi se tako susret... dvoje se sretnu, izvade davno zaboravljena sidra iz dubine mora i krenu putem valova i struja jedno prema drugom.. Smiješno...
Glava je premala, mozak ne percipira sve pojave tih prvih susreta..
U auri se boje promiješale, iz crne izlazi zlatna, iz bijele izlazi crvena, iz crvene se rađa narančasta..
U vrhu jutra, kad se solarni sjaj prosipa kao leptirov let nad cvijećem, zaliječit ću svoju nesanicu i onaj čudan izraz na mom licu…
Još uvijek svijet ima svoju putanju, još uvijek globus neumorno vrti voje polaritete, još uvijek sam zanesena...
Nije li to malo čudno?
U ovim godinama? :)
Utonula sam u uzdah duše…
Završit ću nesanicu, skončat ću na sprudu bez tebe..
Još uvijek sam bez tebe..
Znaš da volim tvoje iznenadne dolaske u praskozorje nekih budućih događaja…
Još uvijek mi svijet dobro izgleda, iako je želja za susret s tobom sve jača…
Razvezat ću čvor ljubavi i neka prolete krila noći do svog oltara, a kad prođu kroz dobar ukus tvojih usana, zaspat ću na jastuku od rubina i plavog sjaja kristalnog oka moje sudbine…
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4