Na raskršću snove sam rasplela
a zatim umorna do njih sjela
ruka me samoće na tren dotakla
našla se kraj samotnog vrela
Leptiri duše u noć su polijetali
na grani srca oglasila se ptica
pogledi se naši sreli
dotakla sam Tvog se lica
U očima si umor skrivao
ali osmijeh silazio nije
mir u srcu mom je snivao
znala sam da bit će sve kao prije
Ponovno ću vijenac snova splesti
i utkati u njega zvjezde sjajne
neću ostati na toj samotnoj cesti
darivat ćeš mi opet svoje tajne
Mašte ću upregnuti konje da polete
sve do plavih visina
na dno duše sakriti ću sjete
opijena Tvojom ljubavlju poput vina
bglavac
irida
edin.kecanovic
