Svijet prepun boja,mirisno cvijeće

potoci biserni, što kroz krajolike rone

i duša moja,iz raja polijeće

sjećanja sada, u meni zvone

 

Čujem korake neke..na putu

kroz maglu stoljeća,primiče mi se žena

gledam u  cvjetnu haljinu žutu

pozdravlja ,njena me sjena

 

U koje sam to predjele zašla

 spirala vremena ,oko mene se vrti

kako me je ,sjena ta našla

na granici..života i smrti

 

Ko da se.. oduvijek znamo

gledamo se, sada nijemo

a onda ruku, si damo

i u suprotnim pravcima.. krenemo

 

Noć nad stazu, je legla

nemir mi, u dušu sjeo

magla se.. u dolinama slegla

sliku je netko neznan.. raspleo

 

 

Samo visoki bor ,o susretu svjedoči

na granici jave .na granici sna

vječnost to.. otvara mi oči

dotičući mi.. dušu do dna