Na zlatnoj sunčanoj ljuljašci
jedan plavi anđeo sniva
nevidljiv ljudskom oku
oko njega,svjetlost živa
iako je u snu duboku
Što li sanja taj anđeo sjajni
sanja li ljubav, kako zemljom kroči
ili sanja srca ljudska ,puna tajni
ranjene duše,iz kojih se tuga toči
Možda naše sjene vidi
kako se dolinom vuku,pune straha
ili orla hrabrog u visini
leptire pune zvjezdanog praha
Sunce u njega, sjaj svoj toči
na zlatnoj ljuljašci anđeo sniva..
sjaj mu sunčan polegao u oči
na javi, da li ikada on biva..
Naše živote, to on snuje
umorne duše liječi
svaku čežnju srca čuje
šapuće nam u uho,tople riječi