Dotakni me načas.anđeoskim dahom

dušu moju,pomiluj rukom

zaspi moje srce,svemirskim prahom

sunčana kraljice

a onda me ,u velove mira omotaj

da snivam tu ,kao dijete

u kolijevci od sunčanog zlata

dugo već čekam na tebe

otvorena su moja srca vrata

Kraljice sunca,svjetlost tvoja nek me nađe

usplahirenu i tihu

neka pronađem tvoje odaje zlatne

u svakom svojem stihu

jer ti donosiš svijetle dane

svakog jutra,budiš moje snene vjeđe

sunce ljubavi ,kad grane

brišeš sve granice i međe

Kraljice zlatna,što sa neba silaziš

stazom sačinjenom ,od svjetlosnog daha

donesi u srca ljudi

malo svoga, sunčanog praha

rastjeraj od njih strah,koji ih koči

zlatnu svjetlost, u oči njihove  toči...