Dan je lijep ako se potrudiš učiniti ga lijepim,

rekao je netko i umro s osmjehom na licu.

 

Nedjelja,

sve je zamrlo,

nema ljudi na ulici,

ni psi ne proviruju iz dvorišta.

 

Prvi dan ljeta,

28 celzijusa u gradu,

Sljeme 19.

 

Ženu tražim,

“divlju trešnju”,

za hod ka planini!

 

Gledam kroz prozor.

 

Pokoji pijanac s grčem na licu,

u sporoj žurbi,

domu svome u prolazu hita.

 

U rano sparno poslijepodne ptice se bude.

 

Na radiju,

Nick Cave antologijski grmi o Oklahomi.

 

Prirodorušilački zvukovi prometala na cesti zvuče bolesno,

i ruše mit o današnjem danu.

 

Čujem ti kikot između nogu.

Tvoj sam nenametljivi plašt.

Uživam u dodiru tvojih iskoraka.

Tijelo ti orosi planinski vjetar.

 

Držeći se za ruke,

penjući se na vrh smisla ovoga dana,

u naših čvrsto spojenih deset prstiju,

nasta ljepljiva magma.

 

Djeluješ raskošno sa svojih dvadesetak!

 

Sukob uspona i motorike njenog tijela,

stvori je djevičanski nježno lijepom.

 

Vrhovne zrake planine,

učiniše je šumskom vilom.

 

Želim te mirisati.

 

Leo