Stražari sjećanja

na vratima moje ,budućnosti stoje

ne puštaju me kroz njih

već korake moje,uvijek broje

 

Kuda si pošla,oni mi vele

kad je sjećanje ,još u tebi živo

vratiti u prošlost, me žele

gdje je sve mutno..i sivo

 

Mi smo, stražari sjećanja

kako ti misliš, bez nas da živiš

sa nama ,održat ćeš vjećanja

i nemoj,nas zato da kriviš

Tako mi vele,stražari sjećanja

na granici, budućnosti moje

a ja ih, u čudu gledam

jer odavno ,izblijedile su im boje

 

Za mene to su, lutke na koncu

koje u sjeni, mojoj žive

prušlošću se, mojom hrane

u predjele me žele.. nosit sive

 

Prolazim svejedno, kraj njih u strahu

da ne ožive sjene, davnih duša

iako sam ih predala, zemaljskom prahu

moje srce,još odjeke njihovih koraka sluša

 Meni budućnost , se smiješi

iz daljina plavih,maše mi rukom

anđeo me jedan, pjesmom tješi

i rastjeruje stražare,anđeoskim zvukom