Uvijek sam se bojala nekome pokazati
koliko volim, koliko sam zaljubljena,
jer je to bilo iskorišteno,
a ja sam ostajala napuštena žena.
Uvijek sam skrivala svoje snove,
ljubav umotavala u stihove
i nekome to ponekad pročitala,
želeći da se moja duša sa njegovom sretne.
I tako uvijek … život je prošao,
u samom strahu od straha od ljubavi,
ali kako do sada nisam spoznala
da taj strah užasno davi?
Sad kad znam da te volim
duboko, nesebično i beskrajno,
moja ljubav je opet bačena daljinama,
jer sve što je do sada bilo trajno,
naš strah će to ubiti u nama.
bglavac
edin.kecanovic
