Poetski dar, poetska inspiracija je jedna milost, jedna bezrazložna milost, ono što teolozi nazivaju „gratia gratis data“.
Što Religija donosi poeziji?
Prva, i najveća pomoć i korist koju Religija donosi poeziji je to što vjera u Boga omogućuje pohvalu. A pohvala je, možda, jedan od najvećih pokretača poezije, jer je izraz najdublje potrebe duše, glas radosti i života. Od himni Veda do Pjesme Suncu Svetoga Franje, velika poezija je pohvala. Nitko ne pjeva sam, čak i zvijezde na Nebu, kako čitamo u Svetim Knjigama, pjevaju zajedno.
Religija nam ne donosi samo pjesmu, ona nam, donosi i riječ.
Svaka Religija, a posebno katolička, pruža svijetu ne samo radost već i smisao. Taj smisao nam omogućuje da ispitujemo Boga i da mu vraćamo naše dugove. Omogućuje nam i da pitamo i da odgovaramo, da učimo i da poučavamo. Katolik zna što je bijelo a što crno, na svako pitanje on je sposoban odgovoriti sa da ili ne, jednim veoma jasnim da i jednim sasvim zvonkim ne. To su beskrajne vrijednosti za svakog umjetnika, a posebno za pjesnika.
Danas kad pokušavamo izgraditi svijet u kojem je sve dozvoljeno, u kome zlo ne donosi kaznu niti dobro nagradu, u takvom svijetu nema više drame jer nema borbe, a nema borbe jer nam se čini kako više ne postoji ništa za što bi se vrijedilo boriti. Ali pjesnik uz pomoć Relije ne prihvaća takav svijet i zna razumijeti zbog čega smo sposobni da učinimo beskrajno dobro i beskrajno zlo. Zato će čovjek samo uz pjesnika pronaći svoj Put kojim nas, kao Homerove junake, nevidljivi prijatelji ili neprijatelji vode i zavode kroz najuzbudljivije i najnepredvidljivije promjene, ka vrhovima svjetlosti ili ponorima bjede.
Pjesniku Religija donosi životnu dramu, koju je napisao jedan beskrajno mudar i dobar autor. Pjesnicima je zato život uvijek nov i uvijek zanimljiv, zato u svakoj sekundi imaju nešto novo što ih vodi ka posljednjem činu. A taj posljednji čin, kako kaže Paskal, uvijek je krvav, ali je uvijek i veličanstven, jer Religija nije stavila samo Dramu u život pjesnika, ona je stavila Dramu i na njegov kraj, u Smrt, taj naviši oblik drame koji je, za svakog pjesnika, a posebno katolika, najljepša ŽRTVA od njegovog postanka.