Što ostaje ako se cijelo srce razdaje

Cjelove duše i samoću misli

Tišina u nama još traje

Strahovi nisu među zidove nas stisli

Titraju trenutci..prelamaju se zore

I teče kroz nas ljubav kao more

Što ostaje ako ostavimo sumnje

Da besplodne u prikrajku duše leže

I osvijetlimo svoje slutnje

Nade što od nas bježe

Hoćemo li na raskršću želja stati

Prigrliti ljubav kao svemirsko počelo

Ruku svome anđelu dati

I podariti srce svoje cijelo

Kad vjetrovi nas u kutu pronađu

Drhtave i slabe

Hoćemo li uputiti svoju lađu

Prema valovima što život od nas grabe

Ili ćemo u tišini kraj ogništa srca leći

Nijemi.. bez nadanja.. bez riječi

Nikom se ne daje više no što podnijeti može

 Sve smo si puteve odabrali sami

Snovi se naši u nama množe

Križevi nam svijetle u tami