Što ću ti ja, ovako izgubljena, zazidana u kristalima leda gorke šifre tvog imena?
Što ću ti ja, ovako sjenovita, izašla iza lica tame i Suncem nepostojeća?
Što ću ti ja, ovako izgubljena iza druge strane zrcala, drugačije postavljena u koridorima tvojih kretaja?
Što ću ti ja, sa očima kojima svjetlo smeta, sa očima koje se tako dobro snalaze u labirintima duše?
Što ću ti ja, oko koje ne obilaze leptiri, oko koje ne raste mlada trava i iza čijeg čela se roje čudne misli, želje?
Što ću ti ja, sa silnom tamom u srcu i svjetlom u duši?
Što ću ti ja ovakva, koja razgovara sa svojim bezdanom i među prstima mrvi sitnu prašinu života pa je baca u svilenu tamu Svemira?
Što ću ti ja, koja u ime osamljenih trenutaka uzaludno stoji na izvoru života i čeka svoj dio „zbogom“ i „zauvijek“?
Možda je najčudnija ta sfera što mi se plete ovog trenutka iza mirnog čela...
Iznad hladnih voda podzemnog jezera, lebdi moja duša i nada se... bar netko u bezdanu je sluša, a to je ona sama sebe...
Luta tim podzemnim svijetom, u toj tami snalazi se kao u svom postojanju i želi otkriti svaki kutak te misterije .... sama sebe.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
bglavac
irida
