Stihovi su latice cvijeta
rasute za vedrih noći
između sna i jave
skrivaju nečije oči
i malenu suzu
kao kap rose
u čaški cvijeta
vjetrovi nose
vile vijence krune
od riječi i slova
za mjesečine pune
napune vjedra snova
sunce ih pozlati
u srce ljubav zapiše
u zelenoj vlati
stih …diše
leptir ih ponese
u plave daljine
stih po stih
u nebo se vine
oboji ga duga
poslije kiše
na oblaku bijelom
još dugo miriše