Od praha zvjezdanog sam stvorena
u prah zvjezdani
ću se pretvoriti...
Zarobit ćeš me u zvjezdanu uru
svoga vremena
a onda razbiti staklo
u tisuću komadića
gledajući kako kroz tvoje dlanove
nježne
koji nikad neće dodirnuti moje lice,
tečem,
osipam se,
padam na tlo pustinje
u koju merkaba duše moje sleti
prije svih poznatih letova...
Smiješiš se iza zrcala
gledaš me,
gledaš pustinjaka
koji traži svoju zvijezdu
a ona je
u tvojim očima...
Prah sam bila
i u prah ću se pretvoriti...
Zarobljena tobom
tek čekam dah tvoj
da prekine
san
moga smrtnog
postojanja...
bglavac
irida
edin.kecanovic
