STARI  BAR
 
Uvijek se za nekog trebaš uloviti
Kad ti je teško u životu,
A Ja se upravo lovim za šank,
Prsti mi se lijepe za bocu
Kao nekad za njeno nago tijelo,
Za nekog to nije primjerena usporedba,
Ali onaj tko zna kako može opiti ljubav,
Rekao bi jače od alkohola.
Dok milozvučni taktovi starog bluesa
Bratski miluju srca noćnih ptica,
Noćna dama otpuhuje srce od cigaretnog dima
U lice gospodina od formata.
Samo još u ovom starom baru
Možeš  sakriti sve svoje probleme  u oblaku
Srcolikog  cigaretnog dima,
Jer zabranili su pušenje u barovima,
U ime zdravlja čovjekova,
Ali reci ti meni prijatelju,
Što je sa slobodom?...
Zar čovjek ne može više ni birati
Na koji način da crkne
Kad  mu sudba odjene crno  odijelo?...
Kad ga napusti  žena,
Što je znala u meni paliti vatru
Jače od alkohola,
Koji sad eto tako grozničavo hrli
Vatrenim putovima moje utrobe.
Moje nekad tako bistre  oči,
Sad su posve mutne ,
Posve izgubljeno  lutaju od lica do lica
Isto tako izgubljenih očiju noćnih ptica,
Vežu nas nevidljive niti izgubljenih ljubavi,
Kažu ljudi da možeš voljeti svaku ženu
Kao prvu,
Ali mene je prva opila zauvijek,
Baš kao i prva čaša alkohola.
Kad mi pogled zaluta na ulicu
U  nadi da ću je ugledati,
Jer kažu ljudi da nada posljednja umire,
Čuh  baršunasti glas noćne dame:
“Ne budali ljubavi,
Nigdje nećeš naći strastvenije usne
Od mojih…Zaplešimo ljubavi!...”
Ja znam da u njoj nema  ljubavi za mene,
Samo požudne  oči,
Što sad tako očaravajuće plamte
U demonskim vatrama strasti,
U meni nema više volje za ples u dvoje.
Obećanja ,nadanja,milovanja,stradanja,
Nestadoše u prvoj ljubavi,
Stoga barmenu natoči još jednu.

 
©Walter William Safar