STARAC I ULICA STAROG HRASTA
Iako biješe ulični pometač u ulici starog hrasta,
Starac bijaše čarobno srce ulice starog hrasta,
Kad god,naime gdje dođe do kućne prepirke,
Plača nekog tužnog djeteta,
Starac bi se ukazao u svečanoj tišini,
Da izvrši svoje dobrostive svrhe,
U poniznoj I nepomućenoj tišini,
Koja je na njemu počivala,
Činilo se gotovo kao da taj starac,
Sa svojim molitvenim pogledom ,
I sunčanim osmijehom,nije stvarnost.
Svojom dobrotom darivao je sve ljude,
Kada bi ga pitali kako da mu zahvale za dobrotu,
Starac bi se sramežljivo nasmijao govoreći:
“U Vašoj sreći nalazim svoju sreću!”
U odijeći punoj zakrpa I rupa,
On nepokolebljivo,gotovo svetačkom marnošću,
Kreće kroz kišu,maglu,snijeg i oštrom vjetru,
Da ovaj lanac od olova,
Što su ga političari okovali oko ulice starog hrasta,
Lako raskine kao da je to lanac od papira,
A onda udari bakreno zvono na zvoniku
Označavajući početak novih izbora,
Iz svojih hladnih dvora
Opet migolje raznosači lažnih obećanja,
Njima smeta starac s molitvenim pogledom,
Jer oni moraju biti prvi u mislima
I srcima stanovnika ulice starog hrasta,
Jer samo za vrijeme izbora
Glas siromaha vrijedi isto
Kao I glas bogataša.
I onaj čovjek u elegantnom odijelu,
Što je mnogo glasova priskrbio sijući laži I obećanja,
Sad pita stanovnike ulice starog hrasta:
“Glasači moji,Je li starac nesposoban za rad?...
Jesu li ulice,kojima ide,zaista čiste ulice?...”
Starac spusti pogled na ulicu starog hrasta,
I bojažljivo upita čovjeka u elegatnom odijelu:
“Zašto vas nikada nisam vidio
Sa metlom u ruci?...”
“To nije moj posao!”Odvrati političar hladno.
“Zašto vas nikad nisam vidio…
U kućama napuštenih I gladnih?...”Opet će spontano starac.
“To nije moj posao!”Nervozno će čovjek u elegantnom odijelu.
“A što je vaš posao?...”Opet će starac.
“Stvarati nova radna mjesta!”Hladno će političar.
“Kako?”Upita naivno starac .
“Tvoje radno mjesto treba nekog mlađeg!”
Lukavo odvrati političar,
I naredi da starca podare mizernom mirovinom,
Pohvalivši se naivnim glasačima,
Kako je upravo otvorio novo radno mjesto.
©Walter William Safar