Badnji dan, Badnje veče
Zora se budi
Badnje jutro rudi
Badnjak lisnat u šumi zove
Dođi po mene za ognjište svoje.
Došao je glas s neba
Vatru ovu veče, održavati treba.
Današnji dan tih budi čovječe
Govori tek, kada dođe veče.
Do tada mene uz kuću prisloni
Vidi gdje se nalaze, za mene pokloni.
Jedan dio mene u vatru se stavlja
Za obred božanski put se pripravlja.
Ognjištu me se zbog usjeva nosi
Da bi bili rodni tvoji doprinosi.
Za nove usjeve čovjek, nadu stavlja
Dok Badnje veče tiho proslavlja.
Kada moje drvo pregori
U iskrama su moji odgovori.
Kada moje ugarke protreseš
I jedan drugom prineseš...
Zamolit ću Boga koga sutra slaviš
Da pred njega svoju želju staviš.
Svega roda i poroda, u obilju ti bilo
I sve blago ti se umnožilo.
Koliko iskrica toliko kravica i telića
Koliko iskrica toliko krmača i prasica,
Koliko iskrica, toliko ovčica i janjića
Koliko iskrica, toliko zlatnih novčića...
U veče kada domaćin dođe po mene
Na vratima neka ga čekaju žene.
Dok domaćin, dobro veče naziva
Vas na poštovanje, moje žrtve poziva.
Domaćica neka sito ima
Sa svim vašim usjevima,
Naka ih na moje lišće baci
Da vam usjeve, štite oblaci.
Zatim me na vidno mjesto stavite,
Sa orasima i suhim šljivama okitite.
U slamu slatkiše stavite
Da je na pod prostru, djeci pustite.
Prije nego ovu večeru proslavljaš
Nizak stol na pod postavljaš
A ispod njega prazna topla slama
Da te ne snađe, hladna zimska tama.
Uz četiri upaljene, mirisne svijeće,
Slavi se tiho Badnje veče.
Tamjanom se mirisnim kadi,
Dok se skrušeno, duga molitva radi.
Uz trpezu posnu, tiho se moli
Da se duša dobrotom obnovi.
U zdravlju i veselju obilja toga,
Da se dočeka, skoro rođenje Boga,
Čekajući da dođe pola noći
Tada će na vrata Isisić doći.
Blagoslovit će sve molitve ove,
Dolaskom Božića i godine nove.