Želja budi strah.
Nije ona moja,
nije u srcu
čista osvanula-
možda tuđa je...
nečija...
Stoluje pod grudima-
tako divlje, bestidno.
Glas razuma utišava,
dok kroz mrak se gusti
jedva probija...
Čelo znojem rosi,
mokar nemir... po tko
zna koji put traži svoje
mjesto...
Kako, i kamo iz
čvrstih okova netaknuta
pobjeći- Želim li...?Da mi
je barem saznati.