Nitko ne zna što ja znam
ovog trena, ove noći
dokšutljiva sjedim sama,
a obavija me meka tama.
Ne znaš ni ti uz tuđi stol,
dok jedeš to toplo jelo,
ne!..., nije tako jednostavno
i nije tako biti smjelo.
Dušo moja, srce ne zaboravlja
ni kad ga opako zgaze,
a na samom kraju života
drage oči se uvijek prve spaze.
Dušo moja, srce ne zaboravlja
šapat tvojih dalekih koraka
ni bljesak plavih očiju u tami,
a ti se više i ne sjećaš
strasti dok smo bili sami.
Iz knjige poezije “Sjena duše”
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
irida
edin.kecanovic
