Dotakni dahom svojim

rub mojih usana,

dozvoli da pogledom uronim

u beskraj zjene tvoje duboke...

Zaboravih ti ime

jer smo se bezimeni rodili

da bi se samo jednim dodirom sjetili

kako se zove

naše Jedno

koje kuca

kroz dva naša srca...

Zaboravi na tijelo

zaboravi na sve što su te naučili da vidiš,

zaboravi čak i na sliku

koju si imala o meni..

Moja ljubav tek istinsku radost može prenijeti,

sve drugo je iluzija osame...

Svijet za nas nije satkao livadu cvjetnu,

nego nepreglednu šikaru trnja

na kojem su silni slavuji

kroz zadnji pjev

ostavljali svoje čežnje..

Mi smo jedan leptir

sa dva krila

i ponornicom snova

koja će nas odvesti

do beskrajne aleje

nježnosti bez kraja..

Mi se samo trebamo prepustiti valu,

bez straha da ćemo potonuti..

Nebo zna

koliko dugo

i strpljivo

čekasmo naš susret...