Polako...

Neka glasovi svijeta pokriju istinske kucaje moga srca..

Samo ti ćeš ih čuti, u smiraju svih odsviranih nota, koje su prošle kroz tebe, a nisu dotakle tvoju dušu..

Tiho, anđele..

Prisloni glavu na moje grudi, i čuj: upravo se raspukla vaza sjećanja, u kojoj je cvijet moje duše samovao, napola živeći, potopljen u bisernim suzama svih  proživljenih boli, koje su bile..a nisu trebale biti..

Ne želim više plakati..

Cvijet cvijetu, suza nebu..

Od cvijeta smo postali, suzi se nećemo vratiti..

Tiho, voljena dušo.. Neka let krila galeba, bude jedino što, uronjeni u tišinu ovoga jutra, možemo čuti..

On kreće ka svjetlu svjetla, i zna, da se nikad vratiti natrag neće..

Tamo si ti..I tamo sam ja..

Bez ijedne jedine riječi,  sve ćemo si reći..

Bez jednog jedinog dodira, zagrliti se i oćutiti blagoslov vječnosti..

Sotto voce, anđele..

Kad si tu, kraj mene, sve imam..I ništa od svijeta mi ne treba..