Princeza sjedi tužna...Što bi princeza htjela?

Uzdasi stalno bježe na njena usta vrela

s kojih iščeznu boja, s kojih iščeznu smijeh.

Na svom tronu od zlata princeza sjedi blijeda,

njen klavir nijem počiva, ni glasa više ne da,

u vazi napuštenoj umire jedan cvijet.

.............................

Je li joj princ iz Kine možda na pamet pao,

il onaj što je njenu kočiju zadržao

da bi očiju njenih slatki vidio sjaj?

Ili misli na kralja s otoka toplog cvijeća

ili se možda vlasnika dijamanata sjeća,

ili onog što ima Ormuzov kamen drag?

.............................

Više ne želi dvore ni preslicu od srebra,

ni visoke balkone, ni skrletnoga sebra,

ni labude što prave u vodi plavi krug.

Svi cvjetovi su tužni u vrtu, u tišini,

lotosi sa sjevera i istočni jasmini,

dalije sa zapada, ruže i njihov jug.

O uboga princeza dva oka plava,

sva skučena od zlata i blistavih oprava,

jer kavez od mramora, u dvoru nije raj.

A dvor velianstveni čuvaju čuvari,

sto crnaca bdije, sto kopalja se žari,

hrt jedan što ne spava i pregolemi zmaj.

 

Šapuće kuma vila: princezo, šuti, šuti,

sretnoga konjanika ovamo vode puti,

mač mu je za pojasom, u ruci jastreba dva;

ne zna te, al te voli i samo tebe čeka,

on je pobjednik smrti, dolazi iz daleka,

da ti zapali usne kada ti cjelov da.