Kakva to
varljiva slutnja
moj zagrljaj davni
u krilo meko
divlje opsjene
tamnije od noći,
sjajnije od vrelog daha ognja
podnevnog
moje biće spaja
sa Onim
koji me od iskona zvaše:
"K Meni,
K Meni..."
U gustiš trnovit,
među kupine
i ruže divlje
bačeno je moje srce,
tek da okus krvi istinske
kroz žile nabrekle
u sjećanjima
koja ne prolaze
osjetim...
Ja Jesam
Ti Jesi
Ona Jest...
Drhtaj i šapat
vatra i led
krik i tišina...
Kapi vječne rijeke
suncem oblaci postaju
i u vječno Sunce
zauvijek se
vraćaju...
bglavac
irida
edin.kecanovic
