Cvijeće se noćas sklopilo do dna
da pričamo ja i moja Duša
i nježno me odvelo u beskraje sna,
dok Bog naš tihi šapat sluša
Pročitala sam Njegova pisma neotvorena
i odgonetnula sam ta zlatna slova,
a Duša je opet saznala za što je stvorena
pa se zato i niže pjesma ova.
Cvijeće će danas opet mirisati
kao što je mirisalo onog jutra
kad sam pogledala u tvoje oči
i u njima vidjela moje bolje sutra.
Snovi su mi te najavili,
jer mi je Bog poslao pismo neotvoreno
prepuno tajnih rečenica o ljubavi
da je tvoje srce za moje stvoreno.
Snovi su pisma Božja neotvorena
i zato ih uvijek čitati trebamo,
jer će će nam njegova poruka pomoći
da svoju Dušu nikome ubiti ne damo.
Iz takvih pisama neotvorenih
čitala sam mnoge zanimljive tajne
zato sad kroz život kročim slobodno
i Bog uvijek gleda u moje oči sjajne.
Hvala ti, što si ušao u njegova pisma
kad ni sam nisi znao gdje si,
hvala ti što si dolutao do mog doma
i hvala ti što postojiš i što baš takav jesi.
Iz moje druge zbirke poezije PREDVORJE BIJELE TIŠINE
ISBN 978-953-7889-28-9