Došao si sinoć sa silnom strujom zraka, koja te pratila kroz otvorena vrata. Noć me zaboravila pronaći i nježne namjere koje sam imala prema tebi gibale su se i povijale prema tvom srcu, dok sam sjedila i nijemo željela ukloniti pramenove briga sa tvog čela. Razni su nam putevi do gole istine... život piše svoja slova... mi kreiramo u snovima neke krhke priče i odlazimo preko granica, tražimo svoje lađe da nas prevedu preko te rijeke života. Teško je kad se u srcu rađaju sasvim druge zore, plave i hladne, a život prostire druga jutra... druge stvarnosti. Uvijek u sukobu sna i života... dodajem zrnce sna u korist mog života pa da se ta 'libra' konačno umiri.