Nestala je snaga iz mene,osjetio sam to,
prhnula je...baš tako
al tada sam počeo mrziti..
i kao da je mržnja oživila i povratila me..
kao da je sa sobom donijela..
il probudila
svijetlo,
da,svjetlo, jer me grijalo
dalo mi snagu..oštrinu,cilj,put...nebo..svijet
a što više da
poželim..možda mir...
odpuhnuo sam mir sa dlana
trul je zadah daha toga.....
i baš kad mi srce pod petom bilo,
da ga zgazim kao žena zmiju
i baš kad mi duša ko u deliriju
zaželi poljubiti moj um
i tada bi ostao samo ja...veliki ja.
Al pomilovala me Njegova sjena,
osjetio sam to ..baš tako
a tada i bez
riječi
i bez slova
i bez glasa
pokreta...i bez snage..
osjetim mir..i zaspem,zahvalan Velikom Srcu.
bglavac
edin.kecanovic
