Stišaj se anđele,

pusti sve laži i slatke epitete,

sve što te želi pomaknuti

iz ovog zadimljenog  kutka svemira...

Za druge si sasvim obična mušterija,

dok svira blues

pod prstima umornog svirača

na čijem krilu bludnica

traži djelić emocija

koje su iluzija

kao lica prazna

kao usne šutljive

koje čašu ljute ispijaju...

Stišaj se anđele,

sve će doći na svoje,

kad duše napuste zatvor svoga tijela

i sa tobom se zagrle

ispod bezdana sivog..

Ne govori ništa,

čekaj trenutke krajnje tuge

bestidnika i očajnika

kojima si okružen,

a dok to ne dočekaš,

zapali jednu,

onako ljudski sa njima,

popij gutljaj ljute

i zagrli onu bludnicu

koja još zagrljaj topli čeka...