DRUGOME

Ne ljubi me noćas.

Pusti samo

da ležim kraj tebe.

Molim te,

ne ljubi me noćas.

Neću znati da si to ti.

 

BESMISLICA

Lutanje u vakuumu prošlosti

i sadašnjosti.

Jesam li voljela tebe

stvorenog u jednom malom

zaljubljenom životu?

Pamtim ...

Nestajem u plavetnilu života.

Sama.

Žurim.

Stranac,

a opet voljeno biće.

Beskrajan košmar

u tuzi.

http://www.digitalne-knjige.com/ivezic.php

cijela knjiga ove prelijepe poezije može se besplatno skinuti sa ovog linka

 

Dragi čitatelji,

velika mi je radost predstaviti „Slomljeno krilo“, jedinstveni poetski prvijenac Senke Ivezić, jedno iznenađenje dubine i refleksivnosti ispisa tada mladenačke duše, koja je već u to vrijeme najavljivala duboko promišljanje života, pitanja prepuna neizrečenih odgovora i misterioznih zaključaka, koja su tek rezultirala ostvarivanjem u kasnijem periodu autoričinog života.

Ove pjesme mogu usporediti sa polaganim otvaranjem vrata beskrajnih dubina duše, koja može otvoriti samo jedno savršeno lirsko srce, prepuno traženja u ovozemaljskom svijetu, a znajući da se odgovori kriju u dubini nebeskih tajni njenog srca.

Senka je znala da će, izvan svake zemaljske realnosti, svoju duboku bol pretočiti u srebrni poetski slap i tako drhtavo dotaći svoje poetsko nebo, koje je neraskidivo spojeno sa njenom istančanom dušom, koju razumiju samo njeni anđeli, duhovni vodiči.

Poruke pjesama iz „Slomljenog krila“ su prožete dramatikom trenutka proživljenog ljubavno-refleksivnog osjećaja u trenu kad se kidaju veze srca i već okrhnute ljubavi, koja nikad ne umire.

Utopljena u „Plave suze“, pjesmi sa dubokom mudrošću, tek tada mladog srca, proučava i donosi cjelokupan ples pitanja i odgovora, bolnih trenutaka traženja istine i putokaza prema otvaranju ove duše, koja je u ovozemaljskoj inkarnaciji spoznala da je to samo početak puta na koji je krenula.

Svaka pjesma „Slomljenog krila“ priča jednu svoju životnu istinu, kao kapi kiše koje lutaju nebom, svaka u svom oblaku, dok se jednom ne stope sa bezbroj ostalih kapi i zajedno sa njima ne postanu more.

          Očekujemo nastavak ovih poetskih bisera, nadajući se da ćemo imati priliku ugledati i čitati liriku života ove autorice, koja je te davne 1982. godine, najavila da ima itekako što za reći.

Jadranka Varga