SLOBODA slobodan igrom sudbine mocne a samo prije vremena kratka mi smo umirali tiho u noci i molili Boga svesilna i blaga mudra i nespoznatljiva da nam muke brzo okonca i da nam iz grudi nasih i bolnih stegna oduzme dah nasa zivota brzo i sa rijeci bez ikakvih nada i mi smo umirali tiho u noci bez imena spokojni u beskonacnoj samoci i nije me bilo sram rana svojih zbog kojih patih duboko i bez suze dok se slobodom ti igras kao dijete pijeskom i vodom i jedno zrnce toga pijeska bijase rana duboka i upaljena medu svim nasim ranama bolnim da gorki san i tvoja jadikovka bijase taman put do srece o kojoj si mastala kao malo dijete koje se sa slobodom igra kao da je grud majcina topla vjerujuci da je nas Grad pust i kao granitna stijena cvrst a mi smo umirali tiho u samoci i gledali u vizije ezana na vrhovima bosanskih munara i pogled sto nisko pade i vidjeh stvarno vile bijele u noci i kao da slabasna sunasca osvijetle umorna lica nasa i vidjeh bolna tijela naga kako se u bolu grce i posljednji trenutak svijesti bistre otvori im siroke nebeske pute slobodan igrom sudbine mocne kao ptica kojoj planinske visine jesu domovina na krilima lijepe djevke da su medna usta njena spokoj ratnika i ja padoh na grudi njene njezne i utonuh u beskonacni san uobicajen i blizak kada sam na tvojim rukama kao pijeta. zlatan gavrilovic kovac
bglavac
irida
edin.kecanovic
