slika me kiša na prozoru
kapima polako ispisuje tijek misli..
vrludavo zaobilazi zbilju
slika me vjetar u oblacima
češlja ih grubo urlicima...
razvlači nestvarno vrijeme
slika me vatra harajuć šumom
iskricama ostavlja trag...
pucketavo negirajuć smisao
slika me zemlja dok se raspolavlja
guta sve što na njoj stoji...
negira postojanje ovovremeno
slika me more dok udara o obalu
potapa pjesak i hridi...
briše stvarnost
naslikana tako,
ne znam
tko zapravo ostavlja trag...
jesam li stvarna,
ili
tek izmišljotina
neke odlutale kišne kapi
irida
bglavac
