U prvi mah izgledalo je kao proljeće
koje se nakašljalo zime,
smrznute zanoktice vjetrova,
nebo boje spaljenih pisama.
Moglo se čuti letimično lutanje rasparano u klupko odlaska,
kasni sati ostali neraspakirani,
nedodirnuti tkanjem životnih dilema.
Posustajem,
logika je okrunjena jeftinim zlatom,
zbunjuje me plač u kutu sobe,
škripa koraka skrivena u džepovima noći.
Laganim se trzajima udaljavam,
sklanjam svoj natpis s ulaznih vrata nade
otkucava ponoć na zvoniku preko puta,
pješačim u onostranost.
bglavac
irida
edin.kecanovic
