Njihove su oči slijepe
pa i smijeh njihov
zvuči kao jauk
u tuđim srcima
u našim praznim,nezadovoljnim srcima
Oni rastaču svoje nade
u strepnji
da budu neshvaćeni,suvišni
I dok nam pružaju svoje ruke
mi smo ponosni
što smo bolji
što nigdje ne zapinjemo
zato jer ne poznajemo sebe
jer želimo ravnodušnim srcima
zalutale voditi
A kad nam se otvore oči
možda će biti kasno
za sva kajanja
za sve promašene puteve
i ostat će nam samo ruke
naše umorne ruke u dozivanju
Jer nismo shvaćali
bit ćemo neshvaćeni
jer nismo voljeli
bit ćemo odbaačeni
jer nismo znali
bit ćemo pred sobom krivi
bglavac
irida
edin.kecanovic
