U dušu se zaogrnuo drhtaj mog srca i blizak je smirenoj boji.
Korakom laganim pohodio me u rano jutro zatvoreno u zlatnoj krletci snova.
Vodi me prema tvom plavom potoku, putuje od tajanstvenog izvora tvoje duše prema grumenu bola nasukanog na sprud bezimene obale.
U tvojim grudima je ponor predubok, u očima dugo nošena svijest o nepostojanju.
Otvaraš dlan, čitao bi… ne vidiš ništa.
U srcu titraju šumovi, misliš ... nešto ti govore, ali nema požara što pali jutarnji tren, nema sjene što hladi umorno čelo.
Nema tog anđela kojem želiš dati sve, kad se, dušo moja, bojiš tog anđela.
U tamne spilje, mahovinom obrasle, zalutao si, ne nalaziš izlaz.
Ne želiš izlaz, a novo svjetlo te mami van….
Pokušaj slijediti trag anđela, jer ti pokazuje put i bliska svjetlost će postati tvoj novi dom.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php