Nebo nam često priredi slavlje
Kad kišna je kap zrnce dragulja
Ispire bolest, daruje zdravlje
A čovjek se pod njom kradomice šulja.

Ugledah čudo jednoga jutra
Sa desnoga boka sunce se zlati
Preda mnom cesta glatka poput putra
Sa asfaltne staze kišna kap već hlapi.

I ništa neobično sad ne bi ni bilo
Jer tama je prosula oblake prave
U kreaciji ovoj čudo se je zbilo
Svi atomi tjelesni doživljaj taj slave.

Cesta vijuga, nadvožnjak pristiže
A na njemu duga iskričavog sjaja
Cijeli most sad blista, crven sjaj se diže
Do nebeskog svoda, gdje ne vidi se kraja.

Svi se elementi posložili u nisku
Vatreni obruč pozlaćenog sunca
Kišne kapi koje ljube cestu sklisku
Prozračna duga do zvjezdanog vrhunca.

Svemu se pridružuje i element zvuka
Sa radija odjekuje jedna pjesma stara
Mirišljavu amforicu dotiče nevidljiva ruka
Cijeli auto prepun je nezemaljskog čara.

Znam da je Netko priredio to slavlje
Upravo za mene, ovdje i sada,
Takvi nam trenuci okrepljuju zdravlje
I moja ih Duša upija rada.

Možda je još netko svjedočio svemu
A možda i nije, jer uspavano hodi
Trenutak budnosti u darovanome trenu
Koji ka Svjetlosti svaku Dušu vodi.

Nebo nam često priredi slavlje
Kad kišna je kap zrnce dragulja
Ispire bolest, daruje zdravlje
A čovjek se pod njom kradomice šulja

(safiris.blog2009)