Netko sa svojom boli ide
Kao s otkritom ranom -
svi neka vide!
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Radije ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kad-ikad
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti na svoje dno...
Ko more kamen u njega bačen
More ga skriva dnom
Da ga nikad ne izbaci plima.
Dobriša Cesarić