Skočim potrčim i udarim glavom u zid
Pa neka znam da imam glavu
Neka boli ,neka znam da sam živa
Samo da ne stojim zablokirana,zabetonirana na mjestu
ne mičući se od straha pitajući se
što će se dogoditi ako se pomaknem
ako zatresem ako zatalasam
ovo mirno more na kojemu se ništa ne događa
ovo more navika poznatih utabanih putova
u kojem se gušim jer mi ne da živjeti i disati
Zato zatrčat ću se pa kud puklo da puklo,
nemam što izgubiti ,jer samim stajanjem na mjestu već sam mrtva.
A ovaj skok moj je put natrag u život.
irida
bglavac
