napisano 22.12.2004.u 6:54h

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=40231&order=desc

 

Zvijezde su pale na čovjeka i rodila se ljubav.

U sjenci sam sazrijevala, iako ranjene duše, otvorila sam je i pustila unutra lopova.

Otišla sam bez riječi, a iznad mene se Mjesec objavio prepun sebe.

Za cijelu vječnost trenutka, dok me odnosila stihija razočarenja, znam .... dani i dani nisu bili uzalud.

Možda je taj lopov bio ulaznica u stvarni svijet, možda je bosonog mislio da nosi najskuplje cipele?

Kad mi je pao oko vrata, slab, ranjiv i nepovjerljiv, ostala sam vjerna svojoj duši i prigrlila skitnicu, udomila je, a skitnica me ugrizla za srce.

Ipak... i dalje ću vjerovati u iskrenu dušu i valovima ljubavi pokriti srce umotano u bijeli saten, neka se odmori.

Za sve postoji vrijeme pa tako i za pravu ljubav.

Kad sam zaboravila sebe i kad sam se uvjeravala da je čulnost nešto što se događa nekom drugom, a meni više ne, rasplinuo si me u sedam smjerova i prekrio sa šest velova tajni.

Iz stare knjige uzeh uzorak riječi i stavih je pred tebe da se spojimo u hladnom mraku i da bi oči duše pogledale ono što osjećaju.

U meni još uvijek struji ona glazba naših susreta, ali kako dolazi vrijeme tvojih nemira, stajat ću po strani i promatrati kako tvoje srce teško diše u nadolazećim danima i kako se tvoja čista duša ne hrani sa mog izvora.

Čekat ću te...

 

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=40231&order=desc