Skini sa mene
haljinu od riječi
neka ostane na zemlji
zauvijek
kao nemogućje da je itko više navuče na sebe
jer,
tu mene najmanje ima,
a najviše tebe, dušo
koja još nisi zašla u moje potkožje
u dubinu mojih dubina
neshvatljivo prestrašena uranjanja
i susreta koji možda
ne obećava povratak na površinu
i odmor na obali naše prividnosti...
Skini sa mene sve što pokriva
tananu opnu sjemenke biserne
koja se suzom tek počela stvarati
zapali svojim ognjem
moje meso, kosti, krvožilje obzira
i nad mojim pepelom zapjevaj pjesmu uskrsnuća,
dušo, duše moje,
čiji dodir još očekujem
sklupčana
u školjci bez sedefa
koju val bez tvoje prisutnosti
nikad na obalu
izbaciti neće..
irida
bglavac
