Iznenada kobne noci te
cetrdesetdruge godine
cinilo se kao da ce sneg
a stigao je rat
i vojnik neki tudj i strah

Mene majka moja rodi
da sanjam o slobodi
u prvoj noci da cujem zveket
da placem sa rukom na usnama

Moja generacija iz cetrdesetdruge
u to je vreme spavala i ceznula za mlekom
moja generacija iz cetrdesetdruge
dobro je pregurala burne dane te

Sad je vreme sasvim drugo
i put svoj svako ima
sto god smo dalje
sve vise hocu da znam
gde zivi, gde pije, peva, gde je sad

Moja generacija iz cetrdesetdruge
sva se vec pozenila i cuva slatku decu
moja generacija iz cetrdesetdruge
vec se uozbiljila, jer tako mora biti

probudi me glas tisine
tvoje ime doziva
kao da si tu na jastuku mom

oko mene tvoje sjene
progone me danima
govore mi da jos uvijek sam tvoj

jos uvijek, jos uvijek
bez tebe lutam kao uklet
od jedne do druge
svoj varam bol

jos uvijek, jos uvijek
pred zoru korake ti cujem
dozvoli da budem zauvijek tvoj

zelio sam da prebolim
da na tebe ne mislim
premalo je nade bilo za to

Nedaj vise da te probude
tudje usne vrede kao ti
samo zele da te osude
mila, jer u tvoje snove dolazim

I ova noc po ko zna koji ce put
da nas spoji bar u snu


Ljubi me, i ove zime
samo ne zaboravi me
ti i ja, smo sami krivi
zivimo kaznjeni bez ljubavi

Svako od nas ima zivot svoj
ja ti lutam sam po svjetu tom
sebe lazem kao nisam tvoj
mila, a srce tjesim tvojom nevjerom

I ova noc po ko zna koji ce put
da nas spoji bar u snu