Sjene umiru sa suncem
u suton kad se smire
leptirova krila
poneka u noći opstaje
na raskršću u gluho doba
da sačeka putnika
prijeđe s njim komad puta
ali već ranim jutrom
zaspi u suncokretu žutom
sjene umiru sa suncem
u plave ih valove
ono odnese
da dočekaju brodove
povratnika
sa dalekih putovanja
skriju se u očima
ostavljenih ljubavi
u nekoj luci
i pretvore u bol
što zarobljena diše
u njihovoj ruci
sjene umiru sa suncem
ali iznova se jutrom
svaka rađa
prateći kroz život duše
kao neka neumitna lađa
bglavac
irida
edin.kecanovic
