SJENA

 

 

 

 

 

htio bih ti reći

da sam pokraj puta stao

čekajući na tebe

i da nigdje nisam mako

nego sam se pitao

nije li ona figura što se

duž puta ljulja

tako lijepa moja sjena

prepoznatljiv hod

i poznato mi lice

moga dragoga prijatelja

 

 

 

 

toliko je ljeta

prošlo u našim istraživanjima

svijeta

da bi ovaj  život

bio dovoljan dokaz

da sačinjen je kolaž

od suza i papira

kojeg možda

neko dijete kuša

gradeći brodove

što su kao kapa pitura

 

 

 

 

 

i tako dovrših ovaj poso

i sada mi je stati

na tom putu uskom

čekajuci sjenu svoju

nebi li postavila

kamene medaše

prema kojima su putanje

nebeskih tijela

zvijezda i planeta

krivulje na dijagramima

života bez smijeha

 

 

 

 

zlatan gavrilović kovač