Svjetlosti nikad dosta nije
da sjenu nam iz duše potjera
ona se u mraku nama smije
i svoje uvijek tjera
sunce, mjesec i plave zvijezde
upregnuti u naše noći
anđele što uz nas jezde
i daruju nam svoje moći
sjene su sastavljene od mraka
od svjetlosti se razbježe
tako dođemo do zraka
obnoć sa nama opet jedna liježe
kad razgrnemo zavjesu jutra
u njoj se sjena skrije
čekat će nas unutra
da se u nas opet slije