Sjećaš li se

zlato moje

kako je lijepo bilo

kad smo ujutro rano

prvu jutarnju kavu

popili zajedno?

 

Sjećaš li se

sunce moje

svih onih trenutaka

kada bismo zajedno

šetali šumskim stazama

do svih skrivenih kutaka

na jadranskim plažama?

 

Sjećaš li se?

O sjećaš li se

svih onih riječi

umotanih u med

i prepečeni šećer?

Slatkih riječi

poput torte sa šlagom

i pogleda toplih

razmijenjenih kradom?

 

Da li još čuvaš

u svojim sjećanjima

sve one trenutke

u kojima smo

postojali samo ti i ja

prepušteni zagrljajima,

kada nitko drugi nije

postojao osim tebe i mene.

 

Što nam je to učinilo vrijeme?

Da li je do te mjere

utjecalo na nas

da smo se i mi sami izgubili

u mjesečevim mijenama?

Ili smo i mi, baš kao i svi drugi

Jednostavno podlegli životnim tegobama.