Ni sada ne znam

Da li sjećanje je, il' tek jedan san,

Pohodi me noću kad utihne dan

Neko tajanstveno saznanje

U meni se tad probudi jedno staro zdanje

Izgrađeno od svjetlosnih riječi

Do dimenzije ove tad poželim prijeći .

 

Izmjenjuju se skladno misaone forme

Pričaju se priče što nalik su na bajku

Umor ne postoji, prebacuju se norme

Nebeski lovci započinju hajku .

 

Misao hvataju u zvjezdanu mrežu

Preoblikuju riječi na njima jezik znan

U časovima kada večinom svi liježu

Daruju mi nježno sjećanje il' san .

 

Prisjećam se ...

Stupovi od svjetlosti što nekamo vode

Paperjasti oblak odjeću nam tka

Cvijeće se rastvara kuda stope hode

Ne postoji granica između neba i tla .

 

Ili snivam ...

O vremenu kada rata nije bilo

Sunce grlilo je raspjevani Svemir

Na Izvoru Božanskome sve životno je pilo

Tako mi je godio taj čuvstveni nemir .

 

 

Ni sada ne znam

Da li sjećanje je, il' tek jedan san,

Nastao noću ...

Nestao u trenu ...

Kad  jutrom me probudio

Raspjevani dan ...

 

 

http://safiris.blog.hr