Jednom ću pokidati taj kolaž

kojeg strpljivo stvaram

od svojih sjećanja

od tvojih nadanja,

od mojih padanja...

Nikad nikoga nisam voljela

i neću voljeti kao tebe...

Zove li se to ljubav?

Ja bih to nazvala

besmrtnošću...

Ne mogu se okrenuti od tebe

ne mogu bez tebe živjeti za sebe,

svaki tvoj zagrljaj

briše moju odlučnost

da te zaboravim..

Ne postoji ništa izvan moje duše

što nisi ti..

Svi kojima se darujem

dobivaju samo mrvice ispod stola

i to ih čini tužnima

do granice bola,

ali ja,

ne mogu drugačije...

Tek sa tobom

blagujem potpunost

i tek sa tobom

smisao odguriva besmisao...

Ne pokušavaj shvatiti

moj odabir

moj kolaž

kojeg od tvojeg svjetla stvaram

za moju tamnu noć...

Znam

ti ćeš nakon mene i dalje

jednako sjati

dok ću ja

prepuštena samoći

od tvoje sačuvane slike

novi život tkati...