Riječ što zadrhtala je u tami
bjelina tvojih ruku
vrata su muklo zaškripala
ledeni dah
na mom licu
a vani porađalo se sunce
treperio je zrak u stotinu slika
I između zelenih krošanja
oglasila se neka ptica
stala sam na pragu
proletio je trenutak sporo
prelomljeno vrijeme
sjećanje odlepršalo u travu
među rosom ostalo
Još mi budućnosti preostalo
sjenu da odmaknem
I podignem glavu