SIROMAŠTVO
Siromaštvo, u mnogim njedrima sad bujaš,
Kao srce žedno krvi.
Kao crna suza šuljaš se u ovu kišnu noć,
Da mnoge ljude zaviješ u crno.
Kad udari bakreno zvono na crkvenu zvoniku
Ti ćeš biti na čelu sprovodne povorke,
Kao sudac mnogim molitvama;
Kad se rodi mnoga nijema suza
Ti ćeš dvoriti tugu svojom tišinom;
Kad smrt želi navući crno odijelo,
Ti ćeš biti njezin krojač;
Kad se mnoga djeca probude u raljama strašne gladi,
Ti ćeš biti opet blizu.
Ti znaš biti nepravedan,nepopustljiv,moćan,
Kao vladar.
Kao Poncije Pilat,
Pribijaš tvoju tužnu braću i sestre na sve strane svijeta,
Na križ Života.
Kad se na istoku,zapadu, sjeveru i jugu
Stapaju mnogi jezici u jedan strašni eho,
Kao kletva kule Babilonske,
Ti pribijaš novi čavao u krvave dlanove tvoje braće i sestara,
Mnoga će ruža niknuti ispod križa života,
I svaka će biti zalijevana novom crnom suzom,
Ah siromaštvo, u Tebi ima mene,
U meni ima Tebe,
Strašno je saznanje,
Da si Ti ipak dijete čovječanstva.
©Walter William Safar
bglavac
irida
edin.kecanovic
