SILVIJU STRAHIMIRU KRANJČEVIĆU*
E moj crni Strahimire,
u toj zemlji punoj čari,
na zlo naginjući ljudi,
Mojsiju se sumnja,
o poslanju budi…
Iza spuštenijeh trepavica,
Međ' gospodom,
Agama,
i Gospodskim Kastorima,
ni na nebu,
ni na zemlji,
vilajet si tamni…
„Izeš zemlju koja Bosne nema“…
U toj zemlji,
ići za pjesmama,
praznu slamu mlatit,
u čaršijskim pogledima…