Sila prirode

 

Sila prirode

od nabujale vode,

pijavice u zraku,

požara u mraku,

vulkana na javi,

svoju snagu slavi.

 

U sebi mislim...o, mali čovječe

ima li išta preče

nego moć prirode priznati

i zadivljen u slavljenju ostati

s njenom blagošću i silom

dok me poučava o opasnom i milom.

Poniznosti me nježno uči

u mojoj zemaljskoj kući.

 

Klanjam se svoj prirodi...

Dopuštam joj da me vodi

svojim poslanstvom svetim,

jer volim da osjetim

lahor vjetra na licu,

vidim na čistom nebu pticu,

ribicu u vodi da spasim,

s bistrog izvora žeđ da ugasim.

Sunčeve zrake volim

ne mogu da odolim

vatri koja me grije

djetetu kad se nevino smije.

 

Dok vulkan lavu iz zemlje riga

odjednom me je briga

za sve potrese, i poplave

koje iza sebe pustoš ostave

za sve što se događa sa prirodom

drvetom u gori i bistrom vodom,

zrakom što ga udišu moja pluća,

pijavicom što stvara bespuća,

vatrom što me s ognjišta grije

instinktivno shvaćam, što se raditi ne smije.

 

Ne smije se  priroda ignorirati

neophodno je potrebno da moje biće shvati

prirodne mijene i procese,

a i ljudske neodgovorne ekcese

koji se prirodi suprostavljaju

s moćnicima koji misle da znaju

s njenim resursima vladati,

a uistinu mogu se samo nadati

da im priroda neće uzvratiti

kako bi mogli napokon shvatiti...

 

Umjesto moćnika, ponizno shvaćam

prirodi s ljubavlju uzvraćam.

Volim sve prirodne promjene

koje dopiru do mene

poštujem ih jako

i nastojim svakako

da se s prirodom uskladim

to s ljubavlju, svakodnevno, svjesno radim,

ne zato što to treba prirodi,

već zato, što me sila životnosti vodi

prema očuvanju svekolikog života

dok se u prirodi smjenjuju opasnost i divota.